Intervjuiramo Antonija Ortuñu: "Neskladnost odraslih puno boli maloljetnike"

antonio-ortuno

Dugo sam čekao ovaj intervju: Predstavljam vam Antonio Ortuño, Psihologinja specijalizirana za kliničku psihologiju i porodičnog terapeuta. Neki od vas možda su upoznati s projektom Inteligentne porodice, uključujući neke od njegovih knjiga ("Inteligentne porodice (praktični ključevi obrazovanja)" i "Ko priča priče mojim roditeljima?"). Lično sam ga upoznao prije nekoliko mjeseci na kursu koji sam pohađao kao student i svidio mi se njegov pristup, posebno zato što je daleko od stavljanja maloljetnika kao "problema" kada se pojave sukobi, a odgovornost prepustite CIJELOJ porodici.

Antonio više od 25 godina radi na problemima povezanim s djetinjstvom i adolescencijom i savjetuje porodice tako da su sposobni da svoje roditeljske funkcije izvršavaju na poštovan i pozitivan način. Psihološki i savjetodavni centar Inteligentne porodice nudi terapiju i obuku; a trening je aktivnost na koju naš protagonist provodi puno vremena, surađujući sa udruženjima i grupama (porodicama ili profesionalcima). I ne želim više produžavati uvod, pa vas prepuštam intervjuu.

Madres Hoy: Šta je za tebe inteligentna porodica?

Antonio Ortuno: Ako pođemo od definicije inteligencije, poput sposobnosti da obrađene informacije na odgovarajući način rešimo određenu situaciju i da se prilagodimo promenama koje će se neminovno dogoditi, vidimo da na polju obrazovanja naših sinova i kćeri moramo biti pametne. Stalne su promjene, morate donositi odluke, rješavati situacije.

Ukratko, obrazovanje našim sinovima i kćerima pruža alate kako bi znali kako riješiti sadašnje i buduće situacije, prihvatiti promjene koje će se dogoditi u njihovom životu i naučiti se prilagođavati heterogenoj stvarnosti u koju idu susret. Inteligentna porodica to traži.

MZ: Koji su sastojci roditeljstvu i obrazovanju potrebni da bi djeca bila odgovorni ljudi prema sebi i prema drugima?

AO: Dva su temeljna sastojka koja moraju biti prisutna u svakom obrazovnom receptu: bezuvjetno prihvaćanje i kontrola s poštovanjem.

Osjećaj prihvaćenosti ključan je za napredovanje, rast, sazrijevanje, osjećati emocionalnu sigurnost. Naši sinovi i kćeri moraju sa apsolutnom sigurnošću znati da ih roditelji vole i odobravaju, bez obzira na njihovo ponašanje, uspjehe, neuspjehe. Moraju biti uvjereni da ne postoji ništa na svijetu zbog čega bi ih mogli prestati voljeti i brinuti se o njima, biti zainteresirani, podržati ih. U svakom trenutku morate misliti: "Sve dok sam sa roditeljima, ništa mi se neće dogoditi."

A kontrola s poštovanjem sastoji se od postavljanja ograničenja obrazovanju poštujući njegove evolucijske ritmove, reguliranja zadovoljenja njihovih potreba za progresivnom izgradnjom njihove autonomije i uspostavljanja pravila igre suživota. Ne treba kažnjavati, prijetiti, vikati.

MZ: Vjerujem da majke i očevi nemaju dovoljno podrške u tako važnom zadatku, učimo na svojim greškama. Gdje to griješimo?

AO: Biti savršeni majke i očevi apsurdna je svrha koja samo stvara nemoć i svlada. Greške, jer svi mi radimo. Jedan od njih nije podjela odgovornostiDrugim riječima, obrazovanje svojih sinova i kćeri nosimo iza sebe, tražeći samodostatnost, a ne podršku drugih obrazovnih agenata. Još jedna vrlo česta greška koju nalazim u svojim terapijama je ta što stalno lažemo svoje sinove i kćeri. Bez ikakve zle namjere, kažemo jedno, a radimo drugo. Na primjer, kažem NE, ali kažem DA.

Neskladnost odraslih puno boli maloljetnike. Još jedna greška, traženje poslušnosti, a ne odgovornosti. Ideja nije ne griješiti, već napraviti što manje grešaka i učiti iz toga.

MZ: Možete li nam objasniti kako funkcionira 'pametni semafor'?

AO: Pametni semafor u svoje tri boje odražava tri roditeljske vještine za koje smatram da su vitalne za primjenu dobrih obrazovnih praksi. Naime, recite NE (crveni semafor), PREGOVARAJTE (žuti semafor) i POVJERUJTE I POŠTUJTE (zeleni semafor). U posljednjim satima bilo koji otac ili majka rekao je ne svom sinu ili kćeri, pregovarao ili ih pokušao natjerati da se ponašaju sami. Inteligentni semafor pokušava pružiti ključeve za to na poštovan, uravnotežen i jednostavan način tako da i naši sinovi i kćeri nauče da kažu ne, da pregovaraju i da poštuju i vjeruju odlukama drugih.

To je valjana tehnika u bilo kojoj dobi, prilagodljiva bilo kojem porodičnom formatu, efikasna u promociji odgovornosti i sreće naših sinova i kćeri. Bilo koja mama ili tata koji žele istražiti tu temu, pozivam vas da pročitate moju knjigu Inteligentne porodice: praktični ključevi obrazovanja, gdje ću je detaljno objasniti.

Knjiga "Inteligentne porodice"

MZ: Da li su prema vašem iskustvu granice neophodne u porodičnom životu i obrazovanju? Koje kriterije trebamo postaviti da bismo ih uspostavili? Da li se pregovara ili nameće?

AO: U bilo kojem obrazovnom okruženju postoje ograničenja. Štaviše, u bilo kojem društvenom okruženju. Dakle, vrlo je potrebno da roditelji postavite ograničenja, da, s poštovanjem, tražeći u svakom trenutku ravnotežu između odgovornosti i sreće, između obaveza i želja. Pametna tehnika semafora pomaže u određivanju ograničenja, ovisno o tome tko mora donijeti odluku u porodicama.

Roditelji moraju razlikovati tri situacije prilikom rješavanja svakodnevnih sukoba. Postoje problemi s kojima roditelji moraju upravljati, a njihovi sinovi i kćeri ne smiju odlučivati ​​jer još uvijek nemaju resursa za donošenje odluka (crveno svjetlo); postoje i drugi problemi koje naši sinovi i kćeri moraju početi rješavati, uz našu pomoć (žuti semafor); i treći blok problema gdje nas sinovi i kćeri više ne trebamo i jer već imaju resursa da se suoče sa svojom stvarnošću uz određene garancije uspjeha, a očevi i majke moraju nas pratiti, s poštovanjem i povjerenjem.

Naša je vrijednost u tome što nudimo jednostavan i efikasan obrazovni model zasnovan na ravnoteži odgovornosti i sreće, učeći da budemo ljubazni s osjećajima i čvrsti u ponašanju.

MZ: Na svojim tečajevima govorite o sukobima, jesu li oni neizbježni u porodicama? Kakvu korist imamo od rješavanja sukoba?

AO: Ako su deset slučajnih roditelja pitali jesu li imali sukob ili problem sa djetetom jučer, rezultat istraživanja lako je zamisliti. Isto bi se dogodilo da se pitanje postavi i djeci. Nemoguće je da se inteligentni semafor koji svaki otac i majka imaju u glavi poklapaju jedni s drugima, a zauzvrat se poklapaju sa onim koji njihov sin ili kćer imaju u glavi. Ako kao majka mislite crveno (NE), a vaš sin zeleno (DA), već imate sukob. Takođe ako kao majka mislite u crvenoj boji, a partner u drugoj boji.

U porodicama problem nisu sukobi, već način da ih usredsredite i riješite. Neophodno je iskoristiti brojne mogućnosti i trenutke koje se imaju u djetinjstvu i adolescenciji za pozitivno upravljanje sukobima, jer pruža potrebnu dozu sigurnosti za izvršavanje odgovornosti u različitim evolucijskim fazama. Pametni semafor to olakšava.

MZ: Kako raste frustracija? Podnosimo li to gore u odnosu na prethodne decenije?

AO: Frustracija je psihološki mehanizam koji je uvijek pratio čovječanstvo koji nam pomaže upravljati željom i stvarnošću, to jest nadamo se nečemu, stvarnost to ne udovoljava i moramo se frustrirati kako bismo redizajnirali očekivanja. Naši sinovi i kćeri su mašine kada je u pitanju stvaranje iluzija (vrlo je zdravo), i tada smo tata i mama koji upravljamo tim željama i prilagođavamo ih stvarnosti, odnosno na nju stavljamo semaforsku boju.

Ako je njegova želja, na primjer, neko vrijeme imati vaš mobilni telefon, a on ga od vas zatraži, imate tri mogućnosti da ga pretočite u stvarnost: ne dopustite mu (crveni), recite mu da ga ostavljate kad on ima pidžamu na sebi (žuta) ili vi direktno (zelenu). Frustracija se ne pojavljuje u zelenoj, svakako u crvenoj boji, a u žutoj se može. A da bismo našim sinovima i kćerima pomogli da toleriraju frustraciju, neophodno je ostati u boji koju ste odlučili. U odnosu na prethodne decenije, frustracija se danas manje podnosi jer vrlo lako mijenjamo boju.

Knjiga "Ko priča priče mojim roditeljima?"

MZ: Recite nam šta karakteriše sretnu porodicu.

AO: U sretnoj porodici, u pametnoj porodici, protagonizam se distribuira, s poštovanjem. Postoji prepoznavanje, osjećaj pripadnosti, zanimanje za iskustva svakog od njih, razumijevanje i zanimanje za iskustva drugih. Kontinuirano se prilagođava proces adaptacije i međusobnog prilagođavanja, iskorištavajući svakodnevne nebrojene interakcije za njihovu koheziju kako bi im život učinio ugodnim. Oni osiguravaju da njihova djeca nakon svake porodične interakcije odlaze bolje nego što su bila.

U sretnoj porodici, u inteligentnoj porodici, jača želja za označavanjem, razlikovanjem, poštujući stopu rasta svih njenih članova. Osjećati se korisnim i posebnim (biti sposoban pokazati svijetu svoje vlastite vještine) je vitalna potreba.

U sretnoj porodici, u inteligentnoj porodici, uživa se svaki dan, pokušavajući ne ići u krevet bez zanimljive aktivnosti, pojedinačne i u grupi, kod kuće ili daleko od kuće. Oni traže autentičnost, strastveni su za nečim, živeći život na najiskreniji mogući način. Sreća se slaže sa sadašnjošću.

Bezuvjetno prihvaćanje i kontrola s poštovanjem moraju biti prisutni u bilo kojem obrazovnom receptu

U sretnoj porodici, u inteligentnoj porodici, smatra se da smisao za humor podrazumijeva tolerantan odnos prema životu i njegovim zastojima. Naučite bolje prihvaćati poteškoće, preuzimajući kontrolu nad vlastitim životom i optimizirajući ga što je više moguće. Smijeh poboljšava porodičnu koheziju. Pristupanje životu sa smislom za humor poboljšava roditeljstvo. Smijeh je investicija.

U sretnoj porodici, u inteligentnoj porodici, traže se i unapređuju promjene i napredak. Znatiželjni su, ambiciozni, vole otkrivati ​​nove stvari. Oni imaju tendenciju da donose elastičnost, odnosno vjeruju u svoje sposobnosti suočene s nedaćama, u svoj stil suočavanja sa životnim događajima. Asimiliranje sukoba ne kao problema, već kao izazova i prilika.

Zadržavam frazu „U inteligentnoj porodici vodeća uloga se dijeli, s poštovanjem. Postoji prepoznavanje, osjećaj pripadnosti, zanimanje za iskustva svakog od njih, razumijevanje i zanimanje za iskustva drugih ", i sa uvjerenjem da svatko od nas može izgraditi pametnije porodice, a prije svega sretnije, en beneficio de cada uno de sus miembros, pero pensando mucho en los niños y adolescentes, que se sentirán acogidos y a la vez seguros con el establecimiento de ciertos límites necesarios. Agradezco a Antonio su colaboración y desde Madres Hoy le felicito por su trabajo.

Više informacija - Pametne porodice


Budite prvi koji komentarišete

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obavezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostuje Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.