Majčinstvo je dug put, pun uspona i padova, lijepih trenutaka, ali i patnji i kompliciranih situacija. Ponekad, Biti majka može postati najteži posao. Jer pored te važne uloge u životu, majka ne prestaje biti individualna osoba. Nešto što je u nekim trenucima zasjenjeno glavnom ulogom koja je ta biti majka.
Mnogo je uzroka koji mogu odvesti majku u težak odnos s jednim od svoje djece. Razlozi su bezbrojni, možda čak i nije ništa više od posljedice nedostatka komunikacije. Međutim, teško je znati što učiniti kad sin ne želi znati ništa o svojoj majci. Pogotovo za ljude koji su u blizini i koji pate od ove situacije, a da ne znaju dobro kako pomoći da se poboljša.
Slom obiteljske jedinice, glavni uzrok odbijanja prema majci
Kada dođe do sloma obiteljske jedinice, nedvojbeno su najviše pogođena djeca. Oni ne razumiju razloge, to nije u njihovom razumijevanju shvatiti da njihovi roditelji više ne mogu živjeti zajedno. To uzrokuje da djeca u mnogim prilikama traže krivca za ovu situaciju, nešto što općenito pada na majku. Ako je i dijete usred promjena kroz adolescenciju, postoji pobuna prema odraslima, posebno prema najugroženijima.
To se događa jer djeca u većini slučajeva nastave živjeti s majkom. Odnosno, pravila, obveze, zabrane i sve što ima veze s odgovornošću, u većoj mjeri dolazi od majke. Djeca traže krivca u ovoj novoj situaciji a ne razumijevajući uzroke razdvajanja, mogu kriviti jednog od roditelja, u ovom slučaju majku.
Što učiniti kad sin ne želi znati ništa o svojoj majci
Prije nego što pronađete rješenje za ovu kompliciranu situaciju, neophodno je pronaći uzrok koji je uzrokuje. Nužno je saznajte zašto sin ne želi znati ništa o svojoj majci kako bi djelovao uzastopno. Za to je potrebno da obitelj djeluje kao tim, netko, po mogućnosti drugi roditelj, koji može preuzeti odgovornost za razgovor s djetetom i pronalaženje uzroka problema.
Kada je situacija vrlo složena ili se predugo proteže u vremenu, vjerojatno će vam trebati pomoć stručnjaka. U mnogim je slučajevima potrebno potražiti pomoć vanjske osobe, izvan obiteljskog okruženja i spremnog za rješavanje ove vrste obiteljskih problema. Obiteljska terapija može pomoći u poboljšanju komunikacije i ponuditi potrebne alate za rješavanje problema koji nastaju suživotom i kojima je teško upravljati.
Ako je dijete punoljetno, situacija može biti složenija za rješavanje od možda neće htjeti sudjelovati u obiteljskoj terapiji sa specijaliziranim psihologom. U ovoj je situaciji ključno imati obiteljsku medijaciju, pronaći način za razgovor, staviti probleme na stol i zajedno pronaći rješenje.
Što raditi kao majka
To što vaše dijete ne želi znati ništa o vama vrlo je bolno, za majku to može biti težak udarac koji treba prevladati. Stoga, ako je to vaš slučaj, ne zaboravite da morate voditi računa o sebi i da morate imati pomoć stručnjaka koji pomoći vam da razumijete i riješite ovu situaciju. Bez obzira na razlog koji je uzrokovao ovu situaciju, neophodno je da budete snažni da biste se mogli suočiti s njom.
Pokušajte razgovarati s djetetom, izbjegavajući diskusije koje nisu u skladu ili prijekore. Vaše dijete vjerojatno pati na način koji je teško razumjeti. Pokušajte se postaviti na njegovo mjesto, pokušajte se otvoriti prema vama i moći razgovarati o svojim osjećajima i onome što ga je navelo da donese odluku da pobjegne od vas. Može potrajati neko vrijeme i možda nećete pronaći odgovor koji ste tražili prvi put. Ne odustajte, ne zatvorite vrata pomirenja i nadasve, nemojte prestati davati do znanja svom sinu da što god se dogodi, uvijek može računati na svoju majku.
Pozdrav, komplicirano je, moja kći je to morala baciti na moju najmlađu kćer zbog toliko uvreda prema meni, moja se kći godinama ponašala kao da me vidi opuštenu ili uživam u obroku, bilo što me pogodilo, ili u slučaju situacije s koronskim virusom koja se pogoršala u prijekorima jer ćete me ubiti ako uhvatite virus itd. Prošla su već tri mjeseca od tog dana, prije nego što mi je rekao "zaboravit ćeš mi lice", došao je prije tjedan dana po odjeću iz svoje sobe i iskoristio sam priliku da mu kažem što će učiniti na laku noć ... A on mi je odgovorio, proći ću odakle me ne izbace, imao je uvredljive stavove i također priznajem da sam se stavio na njegovu visinu, pogreška s moje strane, ali to me tjera iz mojih kutija, ona je došla da me uštipne za ruku ili me udari u ruku kad bih htjela razgovarati s njom vičući da je ostavim na miru, jela bi i večerala sama u svojoj sobi ili ne bi razgovarala sa mnom i ako bi to učinila, bilo je optužujuće i ponovio sam da ona neće tako razgovarati sa mnom, također moram reći da je ne želim vidjeti, napetost mi raste, ovako sam mirniji, ima malo odmora, ali upravo nešto što sam propustio i nikad mi nije bilo lako znati zašto. u svakom slučaju ... ova situacija prije 9 mjeseci ni u snovima. Moja djevojčica mi kaže da smo smireniji nego kako je nisam odlučio izbaciti nego nju, a nisam se usprotivila jer je situacija bila više nego neodrživa .. kako da radim ??? Ne znam bih li joj čestitao rođendan, osjećam da sam najgori, ne osjećam se kao dobra majka niti želim biti žrtva, ali mislim da nisam uspio u tome da budem majka . Istina je propala, slomljena i dezorijentirana i dezorijentirana i razbijena. Zamišljam da je mojoj kćeri bilo dobro u novoj situaciji, sa svojim je partnerom i takvom i sa svojom obitelji, i ja sam sretan zbog toga, više volim da bude tamo gdje oni žele i ona i ima mira, tamo je moja kći primijetila da joj je ugodnije nego u mojoj kući. pa završio sam, dobar dan.
Pozdrav, imam 18-godišnju kćer, a ona me ne želi vidjeti ili nešto slično, objasnio sam razloge usvojenja, ali ništa što je trebalo učiniti nije imalo nekoliko kriza, ali ne želi vidjeti moju majku ili nju dva brata, niti znam što da radim., kaže k je ostavlja na miru, je li to što radim, što se još može učiniti? Hvala vam
Pozdrav, nisam vidio, razgovarao, moja 7-godišnja kći razveo sam se od njenog oca i od tada pokušavam je vidjeti, komunicirati i ništa.
Na poseban datum umirem od boli.
A odgovori? Jer i ja sam u sličnoj situaciji ... ..hvala
Poštovani, imam kćer od 39 godina, imam 64 godine. Ona je jedino dijete razdvojenih roditelja. Izuzetno inteligentan s višim IQ -om od prosjeka / Prestao je razgovarati sa mnom 5 godina. Nemamo nikoga u obitelji, ona ima partnera, ja nemam, koliko je paradoksalna psihopedagoga, s majstorom. To mi je uništilo dušu, ali se ipak nadam da ću se jednog dana razmisliti. Nepotrebno je reći da sam učinio sve da im privučem pažnju od pisanja pisama kako bi molili da se suoče sa mnom, nije bilo slučaja. Život je napravila sa suprugovom obitelji i odbacujem se. Jako bolno
Razveden sam i prolazim ovu tešku situaciju već 6 godina sa svoje dvoje djece. Patim tijelom i dušom i danas je sve ovo utjecalo na moje zdravlje. Moje otvoreno pitanje za sve je: zašto govorimo o napuštanju roditelja svojoj djeci? Ali to je prvi put da vidim prepuštanje djece roditeljima ...
I evo vidio sam da mi se ne događa samo ja ...
Bože moj, kako je teško trpjeti napuštanje naše djece.
Odvojila sam se i moja djeca ne razgovaraju sa mnom 4 godine. Prolazim kroz bol koliko mogu. Htio sam sebi oduzeti život. Ali shvatio sam da to nije rješenje. Želio bih osnovati grupu wapp-a... ili neki način da komuniciramo i podržavamo jedni druge u bolovima. Ja sam iz Buenos Airesa. Argentina
Mislim da nitko ne može razumjeti tako nešto, dosta sam se introspekirao, nema razumnog razloga zašto me je moja kćerka sada udana i s bebom izbacila iz svog života, bila sam dobra majka, bila sam s nju kad god me zatreba, u trudnoci i sa bebom ostavi sve po strani, radim nocu i ako me treba tu sam bio bez sna, samo ona prica, sve sam rekla gluposti, bila sam spremna na sve, nekoliko prije mjeseci sam patila od bolova u križima i sve su bile pritužbe, da ako mi ne pomogneš, da ako je loša baka, da sam ležao tri mjeseca a da ne mogu hodati, sama kod kuće, nije ni došla da mi donese čašu vode, onda je uslijedio nedostatak poštovanja i na kraju totalno odbijanje, sad ne, ne vidim ni svog unuka, mlada su baka, imam 57 godina, ne razumijem ništa, čemu se dodaje i moj sin , on ima 27 godina, ne pojavljuje se doma kad je dolazio svaki dan, grli se i priprema zalogaj, jos jedan zagrljaj i ostavljam vam odjeću da operete, nikad neću shvatiti kako se ovo dogodilo a vjerujem ili da neću moći oprostiti toliku neopravdanu bol
Bol je beskonačna i gorčina je užasna kada me moja djeca ignoriraju, osjećam se iskorišteno i odbačeno. Čovjek čini sve što je moguće i više da ih odgoji, a zatim ode od kuće spremni, zdravi sa učenjem i alatima za početak vlastitog života. Objasnili su mi da je to zbog razvoda prije nekoliko godina i da nemam obitelj koja bi me uzdržavala (roditelji su mi umrli, nemam braće i sestara, a otac je ignorirao njihov odgoj i troškove), nastavila sam sama koliko sam mogla ali vide me ranjivog i siromašnog (ja sam imigrant i ne znam dobro govoriti njemački, osim toga, izašao sam iz barake). Sram me je upoznati s nekim i sve što im kažem je, po njegovim riječima, od stare budale koja ništa ne zna. Probijao sam se kroz život sam i znao sam da ću završiti sam, ali nisam ni u najgorim noćnim morama zamišljao da ću biti osuđen na apsolutnu šutnju i da neću imati pravo predstavljati se u njihovom novom živi.
Radim i učim, kad me pitaju za obitelj... Došao sam lagati da ne odgovorim ili ne zaplačem, jednostavno kažem da sam sam. Nema utjehe.
Pridružujem se boli svih majki koje prolaze kroz prezir svoje djece jer to sada trpim, teško mi razdire dušu jer mi ukazuje više od svih muškaraca, osuđuje mene i odluku koju donosim da se odsele od oca Za mene je to najbolje vrijeme da vide toliko psihičkog zlostavljanja koje mi je taj čovjek učinio, vrišti, ali cijena mržnje mog sina prema meni je izuzetna da samo molim Boga da mi da snagu i baviti se svojim srcem, da je teško vidjeti kako je otac sposoban udaljiti svoju djecu od majke iz hrabrosti i ne znajući razlikovati da su jedno problemi para a sasvim drugo da djeca poštuju svoje roditelje
Moje kćeri su otišle prije godinu i pol bez pozdrava sa mnom. Tijekom zatvaranja bilo je trvenja, ali ne toliko ozbiljnih kao za nešto tako zlo. Punoljetni su, starija uzima kobnu štetu malom, svađali su se u kontinuitetu. Odjednom sam vidio promjenu, super su se slagali, ja sam bio sretan, iako su me ostavili po strani i nepoštivali. Jednog dana su otišli, djevojčicu je starija prestala zanositi, ali kako joj je bilo dobro, iako je u početku bila loša, ostala je s njom. Otac koji je cijeli život bio zlostavljan pomogao im je da me lakše ostave. Ali ne samo da su otišli, ne žele ni razgovarati sa mnom i preziru me. Kunem se da sam se borio do smrti za i za njih. Ostao sam bez ičega, isključili su mi čak i struju, potrošio sam sve što sam imao na uzdržavanje obitelji tih mjeseci dok smo bili zatvoreni. Bolesna sam i sama na ovom svijetu. Izgubio sam sve, nemam više obitelji. Totalno sam napušten, živio sam samo za njih i boli su toliki da ne mogu živjeti. Pokušao sam razgovarati sa najstarijom koja radi dva koraka od moje kuće i ona me odbija i gleda kao da sam opsjednuta, ismijava me pred svojim suputnicima. Čini se da ja nisam ništa njegovo. Dao sam im cijeli život, bili su moj život i ne mogu ih vratiti. Djevojčicu više nisam vidio. Kao da sam pokopan prije smrti. Iskreno se kunem da ne znam što sam im nažao nanio toliku mržnju, ne govore ni oni meni. Bolesna sam, nezaštićena, sama, bez ičega i nikad ne bih zamislila sve ovo. Samo želim razgovarati s njima, ali ne znam ni gdje žive, oni su u susjednom gradu i velik je i, čak i da znam... pretpostavljam da ne bi bilo nikakve razlike. Uvijek sam sama i želim se ubiti jer ne mogu podnijeti ovu bol. Liječim se, ali me ta samoća i bez ičega tone. Ima dana kad ne mogu ustati. Na dan kada su otišli djevojčica me gurnula, htio sam se pozdraviti, zagrliti je, pao sam, imao sam napad tjeskobe i ostavili su me da ležim na zemlji. Želim umrijeti.
Prije 10 godina sam se rastala, danas mi djeca imaju 21, odnosno 17 godina. Nisam ih vidio 5 godina i ono nekoliko puta kada se odazovu na beskonačne pokušaje razgovora s njima je da mi prigovore. To je rezultat dobiven nakon manipulacije i indoktrinacije od strane njegovog oca, koji mi se zakleo da neće stati dok me moja djeca ne mrze. I da gospodine! Morate mu čestitati….odradio je posao od deset! On ni dan-danas nije svjestan da to što me povrijedi čini svojoj djeci, oduzeo ih je meni i cijeloj mojoj obitelji, oduzima im odnos s majkom, bakom, djedom, stričevima, bratićima. ...
Da stvar bude gora, on ne živi s njima, taj je zadatak dao majci, pa bi imao vremena živjeti svoj život! Duga je to povijest o kojoj bih mogao napisati nekoliko svezaka.
Za vas koji se nađete u istoj ili sličnoj situaciji... jer nije pitanje spola, nego ljudi. Potražite pomoć od dobrog stručnjaka, pobrinite se za svoje mentalno zdravlje, ojačajte se i pričekajte vrijeme da preuredite stvari. I oni će postati odrasli, živjeti iskustva, sazrijevati i donositi svoje zaključke, tko zna hoće li nam sutra pokucati na vrata, a mi ćemo biti raširenih ruku da ih možemo neizmjerno zagrliti. Odavde šaljem puno snage i nade za one kojima je potrebna!