Školska godina započinje i mnoga djeca to moraju promijenite rutinu odmora u novu školsku rutinu. Promjena podrazumijeva novi rasporedi, nove aktivnosti a možda čak i a promjena u odgojiteljima ili vršnjacima.
Ova vrsta promjene može biti negativan odgovor u vašem emocionalnom smislu i dijete ovdje može osjećati strah i tjeskobu. Sasvim je normalno odgovoriti na ovu varijaciju i to će biti dio procesa prilagodbe, gdje će biti potrebno razumjeti i potražiti točne alternative za suočavanje s njom.
Kako otkriti ove simptome
Jedan od glavnih simptoma je kad je vrijeme za polazak u školu i dijete zaplače. Prvih dana vrlo je često da se to dogodi, a dijete ne može ići u školu izmislit će niz izgovora da mogu odgoditi trenutak. Kasnit ćete u dovršavanju doručak i odijevanje, imat ćete ogroman nedostatak kontrole u briga o vašem školskom priboru, vaše ponašanje na nastavi će biti agresivan ili će ostati izolirani ostatka ekipe.
Među njegovim fiziološkim simptomima pojavit će se ponavljajući bolovi u trbuhu, povraćanje, proljev. La napetost mišića i znojenje u rukama i tijelu to može biti i puno simptoma. Često glavobolje također može biti uobičajena i a promjene prehrambenih navika i navika spavanja.
Sve što je povezano sa školom izaziva strahOvaj osjećaj nestaje tek kad se vratite iz škole i ponovno se pojavljuje kad se vratite u nju. Taj strah nije prisutan kad dođu vikendi i tijekom razdoblja odmora.
Što se tiče njegovog ponašanja, u njegovoj rutini postoje trenuci kada to može praviti frku u stvarima koje su tako posebne kao kada se oblačite ili jedete, možete im se i vratiti pitati za pomoć da vam pomognu u poduzimanju ovih osnovnih radnji kako biste privukli pažnju.
Kako izbjeći ovaj strah
Dobar početak za navikavanje djece je odvesti ih u vrtić u mladoj dobi. Na taj način dobivaju mnogo više pažnje i raspored aktivnosti im je puno fleksibilniji. Ako vas nismo mogli odvesti prije vaše školske godine, moramo vježbati razdoblje prilagodbe.
Kako praktični savjeti možemo podsjetiti vas na smiješne trenutke u kojem ste uživali u školi, pa čak i zabavljate pakiranje ruksaka. Oproštaji bi trebali biti veseli i ne predugi a prije svega izbjegavajte ne žuriti s odlaskom na nastavu.
To je važno nemojte pregovarati s djetetom ili mu lagati s izrazima "Odmah se vraćam po tebe", niti se prepuštamo njihovim emocionalnim ucjenama, jer će to biti korak unatrag i još ćemo više zakomplicirati situaciju.
Ako je problem u lošem iskustvu u školi, ne bismo smjeli propustiti razgovor s učiteljem ili učitelj da može što je prije moguće ublažiti problem koji je prouzročio takvo ponašanje.
Za vrijeme takvog sukoba potrebno je pokušajte slušati dijete i neka ga objasni sve svoje strahove a pogotovo ako plače, ne pokušavajte ga odmah navesti na razum, već mu dopustite smiri se i pokušaj razgovarati s njim kasnije.
Kada bismo trebali tražiti pomoć
Djeca ovu situaciju shvaćaju kao sukob. Čini se užasnom situacijom i nama i njima. Mnogo je puta najgori trenutak kad stigne, ali kad su jednom u školi dječak savršeno integrira i čak uživa.
Moramo stvoriti razdoblje prilagodbe tako da razvoj straha se rješava na pozitivan način. Ako u školi nađete ugodno okruženje, rezultati će biti vrlo pozitivni.
Neutemeljeni strah i da zadržavaju potpuno odbijanje pretjerano i iracionalno koja traje u vremenu, navodi nas na razmišljanje da djetetu treba pomoć stručnjaka. Oni su pedijatri i dječji psihoterapeuti oni koji će procijeniti već će pomoći slučaju. Dijete će najvjerojatnije patiti od a anksiozni poremećaj razdvajanja i da se moraš brinuti.