Marka vidjeti svaku osobu s uređajem u ruci, a da se ne morate okružiti ni sa kim drugim i izgubivši možda čak i pojam vremena. Ovaj fenomen ima ime i to je fubbing, koji odbija od spajanja telefona (telefon) i snubbing (zanemarivanje), ovo ime nastaje oko 2012.
Fenomen fubbinga To nije samo zbog ukupne sinhronizacije između osobe i uređaja, radije, možda postoje ljudi u vašem okruženju i ignoriraju sve i bilo koga oko vas. To nije nešto što može izgledati glupo, ali je situacija koja se sve više koristi među prijateljima ili porodicoms, posebno nakon večere ili obroka.
Phubbing kod adolescenata
Ovaj izraz ima samo kratku frazu koja ih imenuje: ignoriranje nekoga dok obraćate pažnju na mobilni telefon, umjesto da razgovarate s tom osobom licem u lice. To je ponašanje koje se ne sviđa. Ne voli vidjeti kako je ostala banda prijatelja i možete vidjeti kako sjede u parku, gledajući svaki svoj mobitel.
Ili kao okupljena porodica kod kuće provodeći zajedničke trenutke ili gledajući film ili jedući, ali bez razgovora ili gledanja. Svaki gleda svoj mobilni. To se može nazvati samo jednim putem: zanemarite onu pored.
Ova činjenica se zove nema telefona a kao prvo mjesto obično se daje imitacijom. Roditelji su jasan primjer podučavanja sve te praktične savjete našoj djeci. Ako roditelji najduže prate dom kako bi koristili digitalni svijet, možda će imati djecu koja zlostavljaju tehnologiju.
Kako phubbing utječe na porodicu?
Prvo morate procijeniti da li je ova vrsta ovisnosti ozbiljna. Započinjemo s djecom kada se analizira da ih je 90% preferiraju virtualni kontakt od kontakta licem u lice.
- U ovom trenutku se to primećuje potpuna ovisnost o tehnologiji, gubitak kontrole i koncentracije, anksioznost kad mobilni uređaj nije na vidiku, nesanica zbog zakašnjenja u krevetu dok gleda mobilni uređaj (to utječe na njihov rutinski radni sat) ili pojava aditivno-kompulzivnog ponašanja.
- Kao što se može vidjeti, Oni su blagog ponašanja, ali istovremeno ozbiljni, jer nakupljanje svih njih dovodi do ne baš rutinskog i mirnog života i može dovesti do mnogih drugih sekundarnih ponašanja.
- Dijete može nositi a loš školski uspjeh.
- Stidljivost može biti prisutna, dijete obično ne napušta dom i kasnije može imati poteškoća u suočavanju sa socijalnim i porodičnim situacijama izvan svoje sfere, što je zastrašujuće.
- Njegovo psihološko stanje je nestalno i nestabilno, ne zna kako usmjeriti svoje emocije i teško mu je suočiti se sa nečim stvarnim, kad mu se nešto dogodi.
- Zbog toga ukupna ovisnost o uređajima, dugoročno stvara anksioznost, mnogo puta osjećam usamljenost pa čak i neka djeca ili adolescenti s takvim tuga mogu dovesti do depresije.
- U porodičnom okruženju ovo ponašanje zamjenjuje izravne ljudske veze s vlastitom rodbinom. Kulturni okvir kuće se gubi, a identiteti ili obrazac koji svaka komponenta porodice mora nositi u krizi.
- Vrijednost tradicionalnih razgovora je promašena sjedenje u dnevnoj sobi ili skupljanje obroka, šale ili razgovori o sitnim detaljima koji su se događali tijekom dana.
Utječe li na kreativnost?
Tačno je da je mobilni uređaj, kao što smo pregledali, je postalo produžetak nas samih. Prati nas gdje god idemo i ima aplikacije i alate koji nam mogu pomoći i riješiti mnoge aspekte.
Ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da je jedno njegovo praktično korištenje, a drugo zlostavljanje. Dio naše urođene kreativnosti umanjuje se ako nam tehnologija daje sve one odgovore koje želimo imati pri ruci. Ako nam internet da sve te odgovore ne polazimo od traženja rješenja i uzdizanja mašte.