Tokom prve tri godine života djeca počinju razvijati sposobnost doživljavanja emocionalnog ili psihološkog stanja druge osobe. Sljedeće definicije empatije nalaze se u istraživačkoj literaturi: "Znajte šta druga osoba osjeća", "osjetite šta druga osoba osjeća" i "saosećajno odgovorite na nevolju druge osobe".
Koncept empatije odražava socijalnu prirodu emocija, budući da povezuje osjećaje dvoje ili više ljudi. Budući da se ljudski život temelji na odnosima, vitalna funkcija empatije tijekom života je jačanje društvenih veza.
Postoje istraživanja koja pokazuju da postoji korelacija između empatije i prosocijalnog ponašanja. Konkretno, prosocijalna ponašanja, poput pomaganja, dijeljenja i utjehe ili pokazivanja brige za druge, ilustriraju razvoj empatije i kako se vjeruje da je iskustvo empatije povezano s razvojem moralnog ponašanja.
Odrasli na različite načine modeliraju prosocijalno / empatično ponašanje beba. Na primjer, modeliraju se ta ponašanja ljubavnim interakcijama s drugima ili odgojem bebe.
Jedan od načina da se podrži razvoj empatije kod male djece je stvaranje kulture brige u ranom djetinjstvu. Pomaganje djeci da razumiju osjećaje drugih sastavni je aspekt svake porodice. Odnosi između učitelja, između djece i roditelja te između djece i bilo koje odrasle osobe koja svakodnevno živi s njima, mora pojačati empatiju.
Empatija je osnova za funkcioniranje društva, pa je to osnovna dužnost odraslih kako bi djeca mogla odrasti u razumijevanju i poštivanju sebe, a time i drugih. Radi li vaš dom na empatiji dovoljno u svakodnevnom životu?