Trenutno u nekim školama postoje programi za izbjegavanje maltretiranja. Obično se o ovim programima misli žrtvama, kako bi ih zaštitili i kako bi roditelji znali šta treba raditi u svakom trenutku. U stvari, u mnogim okolnostima žrtve nasilja su nezaštićene i osjećaju se ranjivo i same. Smatraju da im niko ne može pomoći i njihovo samopoštovanje je ozbiljno ugroženo.
Roditelji žrtava nasilja suočeni su s velikim izazovima i preprekama u suočavanju s tim problemima, posebno ako ne mogu pronaći podršku škole ili relevantnih profesionalaca u školi. Ne samo djeca koja jesu žrtve nasilja Potrebna im je psihološka njega i to je to, trebaju ih svi oko sebe da ih podrže i zaštite, dajući im dovoljno alata da mogu osjetiti vrijednost i podršku kako bi mogli prevladati situaciju.
Ali postoji i drugi dio svega ovoga koji je također jako važan: nasilnici. Roditelji djece agresora također imaju temeljnu ulogu u svemu tome i moraju učiniti svoj dio da ublaže situaciju.
Roditelji školskog nasilnika
Roditelji nasilnika trebali bi razumjeti da su djeca koja agresivno nasiljuju vršnjake u većem riziku od sudjelovanja u asocijalnom ili kriminalnom ponašanju u budućnosti. Stoga, važno je pokušati pomoći nasilnicima da promijene svoj stav i ponašanje prema drugima i prestanite biti negativni. U većini slučajeva kada postoji agresor iza toga stoje uzroci koji uzrokuju situaciju i koji se moraju otkriti kako bi se zaustavili.
Uzmite u obzir svoj stav i postupke
Roditelji moraju imati na umu da su stav i postupci njihovog djeteta vrlo važni i da ne bi trebali tražiti ništa drugo na svijetu. Iako se čini da problem ne ide s njima, stvarnost je da sve ima veze s njima. Dakle:
- Morate ozbiljno shvatiti problem. Oduprite se tendenciji poricanja problema ili odbacivanja ozbiljnosti onoga što se događa. Izbjegavajte poricanje misleći: „to su dječje stvari“ ili „normalno je da se te stvari događaju u školi“. Jer to nisu dječje stvari i nije normalno da se to događa.
- Slušajte pažljivo i pogledajte činjenice. Ne vjerujte svemu što vam dijete govori. Djeca koja maltretiraju druge dobra su u manipulisanju odraslima i mogu biti vrlo vješta u tkanju priče zbog koje izgledaju nevina.
- Škola ili roditelji žrtve mogu dokumentovati izvještaje nasilničkog ponašanja vašeg djeteta. Ne poričite njegovu umiješanost kad postoje očigledni dokazi koji ga krive. Potrebno je prepoznati postoji li obrazac ponašanja.
- Istražite razloge zbog kojih se vaše dijete može ponašati tako negativno. Ako je potrebno, važno je potražiti stručnu pomoć za dijete i porodicu.
Držite agresivne postupke odgovornim
Agresor mora preuzeti odgovornost za svoje postupke, kakvi god oni bili, i znati da će njegovo negativno ponašanje imati posljedice. Da bi to učinili, roditelji bi trebali imati na umu nekoliko stvari:
- Oduprite se tendenciji da krivite sebe zbog vjerovanja da niste dobro radili u odgoju svog djeteta. Uvjerite se da je vaše dijete odgovorno za svoje postupke.
- Jasno recite svom djetetu da su nasilje i zlostavljanje vrlo ozbiljni i da se takvo ponašanje neće tolerirati. Jasno stavite do znanja da očekujete da će se to ponašanje odmah zaustaviti.
- Morat ćete redovito kontaktirati školu da biste prestali ako je uvredljivo ponašanje prestalo zauvijek.
Pomozite promjeni
Agresor takođe mora osjetiti podršku kako bi napravio promjenu. Ako osjeća da niko nije na njegovoj strani, oduprijet će se samo poboljšanju jer će cijelo vrijeme biti u defanzivi. U tom smislu, roditelji bi trebali uzeti u obzir sljedeće:
- Razviti jasan i jednostavan sistem pravila u kući. Nudite česte pohvale i pozitivna pojačanja. Ne upotrebljavajte neprijateljstvo i odlučite se za negativne posljedice kada se pravila ponašanja ne poštuju.
- Imajte na umu da se pravila moraju poštivati. Odgovarajuće posljedice nasilja mogu uključivati gubitak privilegija.
- Slijedite odgovarajuće posljedice za loše ponašanje. Nemojte koristiti fizičko kažnjavanje, jer će to samo ojačati pogrešno uvjerenje vašeg djeteta da je prihvatljivo koristiti nasilje kako biste zastrašivali druge da biste dobili ono što želite. Ako ste i vi i škola dosljedni u primjeni negativnih posljedica nasilja, šanse za poboljšanje agresorskog ponašanja uvelike će se povećati.
- Provedite više vremena sa svojim djetetom i pažljivo pratite njegove aktivnosti. Saznajte ko su mu prijatelji, gdje provodi slobodno vrijeme, kojim se aktivnostima obično bavi. Ako je vaše dijete u lošem društvu, trebali biste ga ograničiti i pružiti mogućnosti za sudjelovanje u aktivnostima s boljim društvom.
- Koristite empatiju i asertivnost. Pohvalite svoje dijete kada koristi pozitivne strategije ponašanja.
Šta očekivati od škole
Ako je vaše dijete žrtva ili nasilnik, važno je očekivati neke akcije od škole:
- Školski administratori, nastavnici i osoblje trebaju ozbiljno shvatiti probleme nasilja. Škola bi trebala istražiti situaciju i morat će vam reći koje korake poduzimaju kako bi zaustavili zlostavljanje.
- Treba provoditi školske politike i pravila protiv nasilja.
- Nastavnici i administratori trebaju razgovarati sa nasilnikom i njegovim roditeljima. Također bi im trebali reći kakve će posljedice biti i koje će mjere škola poduzeti prema nasilniku ako nasilje ne bude zaustavljeno. Ako se maltretiranje nastavi, škola mora odmah ispoštovati dogovorene posljedice.
- I nastavnici i administratori trebali bi pojačati nadzor odraslih u različitim školskim područjima u kojima se mogu ili su vjerovatnije incidenti nasilja.
- Školsko osoblje treba biti informirano o situaciji i da znaju ko su žrtve, a ko agresori, kako bi mogli postupati na odgovarajući način u bilo kojoj konfliktnoj situaciji.
- Treba postojati stalna komunikacija i sa roditeljima žrtve i roditeljima počinitelja.
Smatram da je sav sadržaj izvrstan, odavde sam uzeo smjernice za razgovor s roditeljima, međutim, u mojim studijama na temu maltretiranja, prvo mora biti istraživanje i namjera da se slijedi protokol u kojem dogovor sa roditeljima reći im šta se događa s njihovim djetetom, podrazumijeva ne donošenje presuda bez stvarnog poznavanja njegovog ili njenog učestvovanja u nasilju, stoga se ne slažem da se roditeljima na sastanku kažu posljedice postupaka vašeg sina, ja vjeruju da bi trebala biti dva sastanka, prvi informativni o tome što će institucija pokrenuti i drugi radi socijalizacije strategija kojima će se postići okruženje suživota i mira, što bi trebala biti pedagoška funkcija i smjer koji bi trebao imati proces uznemiravanje, kraj optužbe i sankcija nije kraj, ova bi mjera bila kada nakon nastavka, obrazovna institucija dokaže nepoštovanje obaveza s ocem studentima i studentima, cilj je reparacija i restitucija prava žrtava.