Mnogo puta, nesvjesno, primjenjujemo rodnu ulogu na predmete ili ponašanja, s ograničenjima koja postoje samo u našem umu. To im može naštetiti na mnogo načina, jer nastojimo vješati druge dodane etikete koje su opasne za njihovo samopoštovanje, a time i za njihov pravilan razvoj kao ljudi.
Tačno je da postoje brojne studije koje na mnogo načina razlikuju trendove dječaka i djevojčica, ovdje ćemo razgovarati o njima i objasniti vjerovatne uzroke ovih razlika.
Razgovarajmo o trendovima u ponašanju
Uvijek smo čuli da su dječaci agresivniji od djevojčica, što se pripisuje lučenju testosterona u mozgu dječaka i serotoninu, hormonu koji inhibira ovu agresivnost, u mozgu djevojčica. Međutim, činjenica je da seks nije jedini odlučujući faktor u lučenju ovih hormona, a još manje tih ponašanja.
Ono što je dokazljivo je to društveno je prihvaćenije da su dječaci agresivniji, a djevojčice smirenije i suzdržanije. Nagrađuju se ponašanja u kojima se djeca takmiče i kreiraju takmičenja u sportskim disciplinama.
Očekuje se da će djevojčice biti strpljive gledateljice i bodriti dječake na takmičenjima, a da ih ne zanima njihovo učešće.
To su ponašanja koja roditelji i socijalno okruženje nesvjesno promoviraju. Zahtijevamo od svake rod različite stvari, a da to ne shvaćaju i zbog toga se razvijaju drugačije.
Razvoj mozga i socijalna stimulacija
Razvoj mozga ima svoju najrazvijeniju fazu između prenatalnog perioda i starosti od 5 godina. U tom vremenskom prostoru nastaje najveći obim neurogeneze i sinapsi koji će se javljati tokom života. Odnosno, kada se stvori i poveže više neurona. Jasna je činjenica da se neurogeneza i sinapse javljaju tijekom cijelog života i da su oni ključni procesi za učenje.
Tačno je to hormonski procesi utječu na moždane procese koje smo upravo spomenuli, ali to čine i faktori okoline, poput socijalnog okruženja. Pod tim mislimo da se ono što se možda pripisuje biokemijskim procesima može na isti način pripisati ponašanju naučenom ili stimuliranom izvana. Zapravo sinaptičke veze će se pojaviti ovisno o podražajima kojima je dijete izloženo.
Jasan primjer onoga na što socijalni, pa čak i estetski faktor mogu utjecati u razvoju djeteta je taj što se razumije da se dječaci u tom smislu razvijaju ranije i da su hrabriji i odlučniji od djevojčica.
Tada vidimo djevojke kako nose lijepe haljine i vidimo da ne mogu puzati bez nagaženja na suknje i pada na zemlju, pa je mnogo teže razviti ispravnu motoričke sposobnosti na istom nivou kao i neko ko za to nosi udobniju odeću.
Takođe teže je biti hrabar i odlučan ako se radi o ponašanju koje nije pojačano, zbog tog "instinkta" zaštite koji imamo kao naučeno socijalno ponašanje, razumijevajući da su djevojke "slabiji spol", iz razloga koji imaju više veze s rodnom ulogom koja se pripisuje ženama, nego zbog stvarnih fizičkih okolnosti, u mnogo slučajeva.
Koji je slabiji pol?
Na osnovu toga što se pokazalo da muškarci imaju niži prag bola od žena, koji unatoč tome snose porodnu bol a čak je i nekoliko njih teško ustanoviti koji je zaista slabiji spol.
Tačno je to stotine godine evolucije čine da se snaga mišića razvija više kod muškaraca nego kod ženaNa isti način kao i kod drugih životinja, određeni fizički atributi se više razvijaju u skladu s ulogom koju moraju preuzeti u prirodi. Ali mi bismo trebali biti racionalne životinje i prošli smo fazu življenja u pećinama i lova na muškarce, dok žene hrane i štite mlade.
Činjenica je da danas postoji različitost između oba spola. Pogrešno je reći da su muškarci jači kada vidite, na primjer, samohranu majku koja se ponaša kao majka i otac, radi i brine se o domu. Tačno je reći i da su žene umjetnije i osjetljivije kad vidite muškarce kako plešu balet, bez potrebe da imaju bilo kakav problem sa svojim spolom.
Generalizacije koje štete samopoštovanju
Nije samo štetno za samopoštovanje djevojaka što generaliziramo shvaćajući da će one biti slabije, sporije ili uopšte manje sposobne za jednostavnu činjenicu pripadnosti ženskom polu. Da se od njih traži da budu pametniji od muškarca da bi izvršili isti zadatak i da budu pažljiviji sa svojim imidžom, ako ovo nije bilo dovoljno.
Također je štetno za dječje samopoštovanje da im se pripisuju seksualne tendencije različite od one koju osjećaju zbog pokazivanja neobičnih tendencija u ulozi koja je društveno dodijeljena njihovom spolu. Ako se igrate s lutkama, ne morate postati homoseksualci, ali možete postati sjajan roditelj. sa pravim pojačanjem.
Zbog toga je neophodno educirati ih o jednakosti. Svako se dijete rodi sa sposobnostima koje su određene genetskim stanjem, a koje ne moraju biti povezane sa njegovim polom. Ako unaprijedimo stvarne kapacitete svakog djeteta, umjesto da ih označite prema polu, postići ćemo raznoliko društvo, sa zdravijim i sretnijim pojedincima, postižući bolji lični i socijalni razvoj.